Najvažnija uloga roditelja je djetetu omogućiti stabilno i sigurno okruženje u kojem će moći slobodno istraživati i upoznavati sebe i svoje mogućnosti u odnosu na aktivnosti kojima se bavi. Potrebno je promatrati svoje dijete dok se igra samo ili u interakciji s drugima. Jako je važno paziti da se u svojoj ambiciji ne pretjera, jer za dijete je na prvom mjestu bitno da sve što radi bude igra i kroz igru. Ukoliko ga prerano izložimo prevelikoj količini aktivnosti koje mu postaju obaveze, djeca će iste početi doživljavati kao teret, a tad sama aktivnost u ovom kontekstu gubi svoj smisao.
Vlastite neostvarene ambicije Često puta svjedočimo kako roditelji, svjesno ili nesvjesno, preko svoje djece pokušavaju ostvariti neke svoje neprežaljene snove. Uloga roditelja prvenstveno je da dijete objektivno gleda kao zasebnu osobu, sa svojim talentima i sposobnostima, bez vlastite zrcalne slike. To je prvi preduvjet za stvaranje okruženja u kojem će dijete moći istraživati tko je i što ga zanima. Važno je da djetetu dopustimo da bude različito ili slično nama, ali da vodimo računa da to bude rezultat dječjih želja i potencijala, a ne roditeljske ambicije.
"Ako postoji nešto što želimo promijeniti kod djeteta, trebamo prvo vidjeti nije li to nešto što bi možda bolje trebalo promijeniti u nama samima." Carl G. Jung
Ključne vještine i aktivnosti potrebne roditeljima u procesu otkrivanja talenata
Promatranje, uočavanje, prepoznavanje Jedna od važnijih roditeljskih vještina je VIDJETI dijete. Ako ne promatramo dijete u igri i aktivnostima kojima se bavi, nećemo moći prepoznati što je to što ga veseli, motivira, koje su aktivnosti u kojima se osjeća poput “ribe u vodi”. Zato, dragi roditelji, otvorite svoje oči kako biste primijetili svoju djecu jer jedino tako moći ćete uočiti bisere koji se skrivaju u njima. I ne zaboravite - dok gledate svoje dijete, oduprite se uspoređivanju sa sobom ili drugom djecom ili onim što bi po vašem mišljenju to dijete trebalo biti. To je nešto što nam se svima događa i teško se tome oduprijeti, ali bez tog odupiranja nećemo moći zaista vidjeti dijete.
Reflektiranje Nakon što smo uočili da se djetetu nešto sviđa, važno je provjeriti to s djetetom. U tom kontekstu je tehnika reflektiranja koja uključuje razgovor o onome što smo primijetili u igri najvažnija. Primjerice... "Lea, primijetila sam da si jako sretna i da uživaš kad imaš priliku nastupati." "Matej, vidim da voliš "bacati neke fore" i zabavljati prijatelje." Ako ste pogodili u opisu i ako je to dio identiteta djeteta, dijete će doživjeti prepoznavanje i radosno vam odgovoriti, a to će mu biti i poticaj i podrška da ustraje.
Otkrivanje i imenovanje Nakon promatranja i reflektiranja, vi za sebe možete imenovati osobine i talente koje ste primijetili (interes za nastupanjem, pjevanjem, korištenje tijela u plesnim aktivnostima, motivator, zabavljač, introvert, briga za druge, interes za povijest, itd.). Ako niste sigurni što bi to bilo, konzultirajte se s učiteljem/učiteljicom, razvojno-stručnom službom ili drugim stručnjacima koji rade s djecom da vam pomognu identificirati na temelju opisa, jer ponekad se dječji talenti ne mogu se opisati postojećim područjima ili nazivima.
Daljnje razvijanje talenta Nakon što ste identificirali talent, trebate razmisliti na koji način djetetu omogućiti da isti još više koristi i razvija, bilo kroz zajedničku igru ili školsku i izvanškolsku aktivnost. Ovdje opet od pomoći roditeljima mogu biti učitelji, a učiteljima razvojno-stručna služba ili drugi stručnjaci koji rade s djecom.